Subota vrijeme posjeta Oštarijma i svetištu Gospe od Čudesa, gdje nas je dočekao naš domaćin pop Ante Luketić, gospođa Mirjana Grubišić i Andreja Radojčić. Domaćin nas je vrlo iscrpno upoznao s poviješću svetišta, koje je 2014 godine proslavilo 555 godina od darovanja bule Rimskog pape. Na bočnom ulazu u crkvu (u vrijeme gradnje katedrala) susrećemo se s nekoliko glagoljičnih slova koja nastojimo protumačiti, ulaskom u prostor nekadašnje katedrale spoznajemo impersivnu veličinu građevine iz 15 stolječa. Pokušavamo zamisliti izgled i ljepotu građevine u punom sjaju.
U Župnom uredu gospođa Mirjana Grubišić upoznaje nas s malim glagoljašima, glagoljicu rabe u nekoliko igara koje su sami osmislili i izradili rekvizite. Prva igra mogli bi reći mozgalica u svakoj riječi ispisanoj glagoljicom mjenja se jedno slovo i traje dok se igrači ne zasite ili ih nepozovu obaveze. Sljedeća igra je igra sparivanja latiničnih i glagoljičnih slova, ključ igre je boja kojom su ispisana slova, te ona daje par. Treća igra, igra se kockom nalik je igri čovječe neljuti se, ali kao piuni koriste se hrvatski vojnici iz srednjeg vijeka, točnije doba Frankopana, igra se kockom označenom glagoljičnim brojevima i točkicama. Za one koji ne poznaju glagoljicu umanjuje im se dobiveni broj za jedan zbog neznanja. Cilj igre dovesti vojnika u glagoljični grad, a nagrada jedan bonbon.
Nisu to sofisticirane igre koje se igraju uz pomoć moderne tehnologije, rekvizite za igru izradili su mali glagoljaši koristeći papir, bojice, flomastere, reciklirajući ambalažni karton i drvo za kocku.
Držeči u ruci drvenu kocku nepravilnog oblika ispisanu glagoljičnim slovima koju sami izrađuju, osjećam povezanost s proslošću i glagoljičnim pismom, šumama i šumskim bogatstvom ovog kraja, ali i svom djecom koja su nekad na paši čuvajući blago nožićem (kosturom) kratila vrijeme i izrađivala svoje igračke. Toliko simbolike i prošlosti sažeto u jednoj maloj drvenoj kockici. U njoj je sažeta i akumulirana naša budućnost, budućnost glagoljice zato nam valja krenuti stopama malih glagoljaša i učiti i baciti kocku neka se vrti.
Nakon druženja s malim glagoljašima domaćini nas vode u obilazak prirodnih i povjesnih znamenitosti ovog kraja, tako se na Vinčici upoznajemo s arheološkim nalazištima iz vremena Japoda i kapelicom svete Katarine, odale se prostire predivan pogled od grada Ogulina preko gradine Modruš prema Maloj Kapeli. Prolazimo Carevim poljem i doznajemo kako je polje dobilo naziv , vozimo se dalje prema Cerovniku, zastajemo na trenutak, ispred nas brdo Trojvrh i udaljini Plaški, sljedeća postaja Sabljaki Modruški. Dan sunčan, livade u punom cvatu ispunjene stotinama leptira, tišinu prekine cvrkut ptica i šum vode iz izvora. Prelazimo auto cestu na putu prema Modrušu, na nekoliko mjesta vidljivi su ostaci dionica starih cesta prema moru, zastajemo kod područne školei kapelicei vidljivi ostaci samostana, dio zida žandarmerijske postaje i spomoćnim zgradama. Sljedeće odredište star garad Modruš, automobilom stižemo do crkve Presvetog Trojstva koja je smještena ispod gradine Modruš, u zemlji vidljivi kamen pravilno poslagan još jedan temelj građevine. Pogled seže u daljinuprema Lici, pozornije promatrajući dominantne vrhove pitajući se koju tajnu skrivaju iz naše prošlosti i u mislima se nameće kitica pjesme „u gorici vuka i ličkog hajduka“. Danas na predivnom sučanom vremenu a kako je zimi kad padne snijeg i zapuše vjetar, da ovdje žive čvrst ljudi toplog srca.
Slike pogledajte ovdje
